U periodu kada se dijete odvikava od pelena veliki dio naše i djetetove pažnje usmjeren je na ovaj proces što automatski znači da su nazivi intimnih dijelova tijela sveprisutni u našim razgovorima. Iskustvo pokazuje da su nazivi koje roditelji koriste toliko raznoliki i kreativni da ih valjda ima koliko i djece. Na prvi pogled nema ništa negativno u tome da koristimo nekakva posebna imena za intimne dijelove tijela i istina je da se roditelji (ali i svi ostali) često osjećaju ugodnije na taj način. Ipak, ispravan odabir bi bio nazvati intimne dijelove tijela pravim nazivima: penis i vagina/vulva. Priznajem i samoj mi je trebalo vremena da se naviknem. Zvučalo mi je u startu nekako groteskno, pogrešno no što sam se više informirala to sam bila sigurnija da je to ispravan put.  Put na kojem sam se i sama morala suočiti s određenim izazovima, vlastitim usađenim predrasudama i sramom te raditi na sebi kako bi jednog dana možda moju djecu poštedjela istog. 

sigurnost

Zašto smo se mi odlučili koristiti prave nazive za intimne djelove tjela u našem domu?

  1. Korištenje stvarnih naziva pomaže u uklanjanju stigme i srama koji se često povezuje s intimnim dijelovima tijela. 
  2. Korištenje raznih „nadimaka“ za intimne dijelove tijela  šalje djeci poruku da su genitalije sramotne, nevaljale, pogrešne, loše i da je nepristojno spominjati ih.
  3. Imenovanje intimnih dijelova tijela stvarnim nazivima pruža mogućnost obrazovanja djece o sigurnosti, granicama i prevenciji seksualnog zlostavljanja i to bez osjećaja srama ili tajnosti.
  4. Kada djeca imaju točne informacije o svojim tijelima, mogu bolje razumjeti što je prikladno i neprikladno te lakše prepoznati potencijalno zlostavljanje i iskomunicirati ga s odraslima.
  5. Seksualni zlostavljači ovise o tajnama i šutnji kako bi izvršili svoja seksualna djela. Ako djeca vjeruju da čak ni ne smiju izgovarati imena svojih privatnih dijelova tijela, šalju poruku zlostavljačima da su sigurne mete jer će vjerojatno će biti previše sramežljiva da ikada kažu bilo kome. No ukoliko djeca poznaju ove nazive postaju manje privlačna meta jer šalju poruku zlostavljaču da će vjerojatno prepoznati neprimjeren kontakt i na njega reagirati jer su dobro informirana i educirana. 
  6. Korištenje stvarnih naziva za intimne dijelove tijela pruža temelj za adekvatnu seksualnu edukaciju kasnije u životu. Kada djeca već imaju jasan jezik i razumijevanje, mogu lakše učiti o reproduktivnom zdravlju, menstruaciji, kontracepciji i drugim aspektima seksualnosti.
  7. Normalizacija i otvorenost o intimnim dijelovima tijela pomaže u stvaranju zdravijeg odnosa prema tijelu.
  8. Korištenje stvarnih naziva za intimne dijelove tijela pomaže u uspostavljanju jasne i precizne komunikacije te se smanjuje mogućnost nesporazuma ili konfuzije.
  9. Imenovanje intimnih dijelova tijela stvarnim nazivima doprinosi stvaranju kulture jednakosti i razumijevanja između spolova. Kada koristimo iste stvarne nazive za sve, bez obzira na spol, promoviramo ideju da su svi dijelovi tijela jednako važni i da svi zaslužuju poštovanje.

Za kraj

Istraživanja pokazuju da  89% djece uspješno imenuje ostale dijelove tijela, a samo 10% zna točna imena za intimne dijelove tijela. Postoji opća suglasnost među stručnjacima da korištenje točnih imena za intimne dijelove tijela ima broje dobrobiti: pozitivno utječe na sliku vlastitog tijela, samopouzdanje i smanjuje sram i negativne emocije prema vlastitom tijelu. Američka akademija pedijatara podržava podučavanje djece točnim medicinskim nazivima, uključujući penis, testise, vagina, vulvu i dojke od prvog dana djetetovog života koristeći svakodnevne prilike primjerice tijekom kupanja, presvlačenja pelena i odlaska na wc. Djeca čiji roditelji koriste ispravne nazive za intimne dijelove tijela imaju manji rizik od zlostavljanja, vjerojatnije će biti bolje zaštićena i sposobnija izbjeći zlostavljanje te izvijestiti o njemu i potražiti pomoć ukoliko se, nažalost, ipak dogodi.

Dakle, dragi roditelji, ne nazivamo ruke “grabljicama”, noge „hodalicama“, nos nije „šnjof šnjof“, a kosa nije „čup-čup“ stoga vrijeme je i da „pipi, pišo, koka, pipa, fritulica, piško, popi, pipica, pišulinac, piškavac, nona, kiki i sl.“ postanu  vagina/vulva i penis. Treba malo vremena za naviknuti se definitivno, ali kao i za mnoge stvari tako i ovdje, naša generacije treba biti prekretnica i utabati neke nove staze za sigurniju budućnost sa manje srama i stigme za našu djecu. Budemo li mi pokretači promjene našoj djeci to više neće biti promjena, a kada oni budu roditelji neće im trebati vremena za naviknuti se kao što treba nama. 

Autor: Anja Jurić Barać

Magistra psihologije – predškolski psiholog