Koliko su za odgoj i razvoj bitni kućanski poslovi?
Kućanski poslovi – prije i sada
Uključivanje djece u kućanske poslove, te redoviti radni zadaci i obaveze od davnina su sastavni dio obiteljskog života i glavni način prijenosa znanja s generacije na generaciju. U nekim prošlim vremenima kada su životni uvjeti bili puno teži dječji doprinos nije bio samo odgojnog karaktera već je bio i nužan da bi obitelj uspjela opstati i prehraniti se. Djeca su doprinosila kućanstvima tako da su obavljali određene poslove primjerice čuvanje blaga, rad u vrtu i slično. Sigurno ste čuli priče o tim vremenima i od vaših baka i prabaka.
Danas su vremena drugačija i većinom, barem u našem društvu, nije nužno da djeca na ovaj način doprinose obitelji ali znači li to da ih se ne bi trebalo uključiti u kućanske poslove i da ne bi trebali imati svoje obveze i zadatke? Ne, jer su ti maleni zadaci primjereni dobi izuzetno bitni za njihov razvoj, pozitivno djeluju na sliku o sebi, samopouzdanje, samopoštovanje, osjećaj važnosti, odgovornosti, samostalnosti i pripadanja. Istraživanja pokazuju da djeca koja se od rane dobi uključuju u ovakve aktivnosti lakše prihvaćaju školske zadatke i obveze, te je vjerojatnije da će se razviti u dobro prilagođene i uspješne odrasle osobe.
Kućanski poslovi pozitivno djeluju na sliku o sebi, samopouzdanje, samopoštovanje, osjećaj važnosti, odgovornosti, samostalnosti i pripadanja.
Dob djeteta i kućanski zadaci
Ono što je važno kada pričamo o zadacima za djecu je to da oni budu dobro prilagođeni dobi djeteta. Ukoliko je djetetu neki zadatak pretežak i nedostižan kod djeteta će izazvati frustraciju, nemoć i ono će odustati te će ubuduće teže prihvaćati takve zadatke. Ukoliko je pak zadatak previše lagan djetetu može biti besmislen, neizazovan te će izostati osjećaj uspješnosti, ponosa i kompetentnosti, a time i pozitivan utjecaj na djetetovo samopouzdanje. Upravo zbog ovakvih situacija uvijek je dobro pratiti djetetov razvoj, odnosno razvojne zadatke određene dobi, kako bi na pravi način poticali dijete i bili u korak s njegovim razvojnim potrebama.
Donosimo vam par primjera zadataka organiziranih prema dobi djeteta no bitno je naglasiti da je svako dijete drugačije i da ne postoji tablica u koju će se sva djeca idealno uklopiti. Bitno je osluškivati dijete, pratiti njegove pokušaje (uspjele i neuspjele), interese, mogućnosti i biti poticaj i podrška koja uvijek slijedi vodstvo djeteta. Također važno je naglasiti da mlađoj djeci postepeno objašnjavamo zadatak, pratimo njihov interes, stvaramo pozitivno ozračje i pratimo kada su spremni na suradnju, pružamo podršku dok izvode zadatak, modeliramo ponašanje i pohvaljujemo trud.
Kućanski zadaci po dobi
1- 2 god -spremanje zdjelice nakon jela -vraćanje knjige na policu nakon čitanja -pospremiti cipele na mjesto -staviti igračke u košaru NAPOMENA: Započnite malenim koracima i zajedno s njima sudjelujte u aktivnostima. Nemojmo očekivati da će cipelice biti uredno spremljene, dovoljno je da su na pravom mjestu isto tako dovoljno je da stave samo jednu-dvije igračke u košaru, a ne sve. | 2-3 god – sve prethodno navedeno uz – brisanje prašine (s površina koje mogu dohvatiti) -spremanje rublja u košaru – pokupiti kad se prolije -pomoć pri pravljenju kreveta -spremanje igračaka -pomoć u kuhinji – oprati voće i povrće, pomoć pri miješanju -pomoć pri postavljanju stola |
4-5 god – sve prethodno navedeno uz – napraviti krevet -nahraniti životinje – zaliti cvijeće – brisati posuđe nakon pranja -samostalno pospremiti svoju sobu ili prostor za igru -pomesti pod -pospremiti stol nakon jela -slaganje kuhinjskih krpa | 6-7 god -sve prethodno navedeno -pomoć s pospremanjem namirnica -stavljanje posuđa u perilicu -pospremiti odjeću u ormar -sparivanje čarapa -pomoć pri pripremi obroka – sjeckanje, guljenje, pospremanje -pranje prozora -brisanje podova -pokupiti smeće iz automobila |
Za kraj
Uključivanje djeteta u kućanske poslove i zadatke daje djetetu posebnu ulogu i dodatnu važnost u obitelji te pozitivno utječe na razne aspekte djetetovog razvoja. Pretjeranim zaštićivanje djece te obavljanjem svega umjesto njih i za njih ne činimo im uslugu već im oduzimamo priliku za učenje, rast i vježbu, da se od malena navikavaju na obveze, na odgovornost, na činjenicu da njihovi postupci imaju vrijednost i posljedice, na život onakav kakav ih čeka divan i zahtjevan, pun obaveza, zadataka i odgovornosti za sebe i druge.