Što je anksioznost?

Anksioznost je emocionalno stanje koje karakterizira osjećaj tjeskobe, nelagode, napetosti, panike, visokog stresa i zabrinutosti.

Često je se opisuje kao “osjećaj da će se dogoditi nešto loše”. Anksioznost se od straha razlikuje po tome što kod straha obično postoji podražaj kojeg je moguće identificirati i prepoznati, neki konkretan uzrok, a kod anksioznosti to nije uvijek slučaj.

Anksioznost se može pojaviti pri velikim životnim promjenama, promjenama rutine ili učenju neke nove vještine poput korištenja wc-a i odvikavanja od pelena.

Okidač za pojavu anksioznosti vezane za odlazak na wc može biti i neugodno iskustvo tokom jednog od odlazaka (bol, neugodan miris, buka, neadekvatna oprema…) ili nekom drugom negativnom asocijacijom koju je dijete doživjelo vezano za odlazak na zahod (izrugivanje, nesigurnost, posramljivanje, forsiranje… ).

Kako bi uopće mogli pomoći djetetu koje se osjeća anksiozno zbog korištenja wc-a bitno je znati prepoznati znakove anksioznosti. Znakove anksioznosti možemo podijeliti na fizičke i emocionalne.

Fizički i emocionalni znakovi anksioznosti

Fizički znakovi

  • Mučnina i bol u stomaku
  • Ubrzano disanje
  • Glavobolja
  • “Nezgode” (mokrenje u
  • hlaće i sl.)

Emocijonalni znakovi

  • Napadi panike
  • Tantrumi
  • Problemi sa spavanjem i noćne more
  • Regresija
  • Negiranje i izbjegavanje suočavanja s problemom

Što napraviti kada primjetite znakove anksioznosti?

Za početak je bitno isključiti neki tjelesni razlog ili traumu kao mogući uzrok. Ukoliko je jedna od dvije navedene stavke uzrok bitno se posvetiti tome prije nego išta drugo poduzmemo.

Naše reakcije su jako bitne, ljutnja i vikanje neće uroditi plodom kod anksiozne djece štoviše to bi moglo doprinjeti pogoršanju situacije. Kada se djeca osjete napadnutim ili se osjećaju da rade nešto krivo izbjegavati će stavljati se u tu situaciju ne samo zbog nastale anksioznosti već i od straha od naše reakcije. Umjesto toga normalizirajte djetetove emocije (“Vidim da ti je ovo jako strašno, želiš li mi reći zašto?” ili ” Nove situacije su jako strašne siječam se kad sam ja bila kao ti da sam se bojala…”) i pokažite razumjevanje. Dijete kada osjeti konekciju puno će se lakše opustiti i biti spremno na suradnju, a kroz suradnju dolazimo do rezultata.

Ovakve situacije znaju biti dosta frustrirajuće kako za roditelje tako i za djecu zato je bitno dati sebi i djetetu vremena, ostati smiren i po potrebi potražiti pomoć.